Split - Dioklecijanova palače
Dioklecijanova palača je palača trapeznog oblika, a zauzima cjelokupni prostor stare gradske jezgre grada Splita, površine 28.900 kvadratnih metara. Rimski imperator Gaius Valerius Aurelius Diocletianus je 295. godine započeo gradnju palače u uvali Brnistre na dalmatinskoj obali. Nakon abdikacije 305. godine, umirovljeni vladar napustio je Nikomediju i smjestio se u palaču u namjeri da ovdje provede ostatak svog života. Nakon Dioklecijanove smrti palača je ostala pod carskom vlašću, a pretvorba palače u grad Split započela je u sedmom stoljeću kada su se stanovnici obližnje Salone sklonili u nju pod naletom Avara i Slavena.
I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vrata Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca. Povijesna jezgra današnjeg Splita uvrštena je 1979. godine u popis svjetske baštine.
Dubrovnik - Stara gradska jezgra
Ovaj predivan povijesni grad osnovan je u 7. stoljeću, smješten na jugu Hrvatske. Svoje korijene vuče još iz antičkog razdoblja. Bio je jedini hrvatski pomorski Grad-republika od 14. do 19. stoljeća. Svoj najveći procvat bilježi u 15. i 16. stoljeću, a to se razdoblje naziva "Zlatno doba Dubrovnika". Očuvana gradska jezgra opasana zidinama i utvrdama prepoznatljiv je dio grada Dubrovnika.
Glavni gradski zid pojačan je s tri okrugla i 14 četverokutnih tornjeva, s pet peterokutnih tornjeva, dvije utvrde i velikom tvrđavom Sv. Ivan. Među tornjevima najmonumentalniji je okrugli toranj Minčeta, a kazemata Bokar je među najstarijim očuvanim utvrdama te vrste u Europi. U Dubrovniku se nalaze i dvije samostalne tvrđave Revelin i Lovrijenac. Potonja je smještena na litici visokoj 46m koja se uzdiže nad morem i služi kao jedna od najatraktivnijih otvorenih pozornica od samog početka Dubrovačkih Ljetnih Igara. Stradun je najpoznatija središnja ulica grada, koja spaja Vrata Ploče na istoku i Vrata Pile na zapadu. Barokna Katedrala smještena je iznad glavnog oltara i predstavlja poliptih Uzašašća Naše Gospe, djelo Tiziana i njegovih pomoćnika. Carinarnica, palača Sponza, crkva Sv. Vlaha, Gradska Vijećnica, Vojvodska palača, židovski geto, koji u Dubrovniku postoji od 1352. sa sinagogom iz 15. stoljeća jedna je od najstarijih očuvanih sinagoga u jugoistočnoj Europi.
Šibenik - katedrala Sv. Jakova
Katedrala svetog Jakova podignuta je na južnoj strani središnjeg gradskog trga u Šibeniku, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Gradnja je započela 1431. godine te je u prvome desetljeću izgrađen južni i sjeverni zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Godine 1441. glavni graditeljem postaje Juraj Matvejev Dalmatinac koji se likovno obrazovao u Veneciji i stilom kasne, cvjetne gotike, gradnju vodio sve do kraja života 1475. godine. Nikola Firentinac je renesansnim stilom izgradio kupolu, krovni kompleks i dio pročelja. Gradnja Katedrale potrajala je sve do 1536. godine, a radove su završili mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre i zadarski majstor Mestričević. Jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva uvršten je 2001. godine u svjetsku baštinu UNESCO-a.
Trogir - Rimski grad
Trogir grad je smješten 20 kilometara zapadno od Splita i jedan je od najstarijih gradova na istoku Jadranske obale, osnovan od strane grčkih kolonizatora s Visa u 3. stoljeću. Njegov povijesni centar nalazi se na malom otočiću nastanjenom od prapovijesti, smještenom u kanalu između kopna i otoka Čiova, radi čega ga često nazivaju i "Malom Venecijom", kao i "Gradom muzejem". Jezgra grada je najočuvaniji romaničko - gotički kompleks u Srednjoj Europi. Srednjevjekovna jezgra sadrži očuvan dvorac s tornjem i cijeli niz palača iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog razdoblja. Svakako najznačajnija građevina Trogira je crkva Svetog Lorenza, čiji zapadni portal je izradio Radovan i to je najznačajniji primjerak romaničko - gotičkog stila u Hrvatskoj. Godine 1997. UNESCO je grad Trogir svrstao u registar "Svjetske kulturne baštine".
Poreč - Eufrazijeva bazilika
Katedrala Uznesenja Marijinog poznatija je kao Eufrazijeva bazilika prema njenom biskupu i graditelju Eufraziju. Izgrađena je 553. godine te je poznata i po nazivu Eufrazijana, a smještena je u staroj gradskoj jezgri u Poreču. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima. Unutrašnjost i pročelje crkve oslikani su blještavim mozaicima i spadaju u najljepše sačuvana djela bizantske umjetnosti.
Kompleks Eufrazijeve bazilike čine još i atrij, krstionica, zvonik te ostaci mozaika i sakralnih objekata iz 3., 4. i 5. stoljeća, kao i obližnji biskupski dvor u kojem je odnedavno smještena sakralna zbirka Porečko - pulske biskupije. Kompleks je 1997. godine UNESCO uvrstio u popis svjetske kulturne i prirodne baštine.
